"Ovaj mikroorganizam ima supermoći meni je, recimo, naglo otvorio oči…"  … pjeva Mile Kekin u svome online i optimističnom hitu “Ovo će proći”! Da, supermoćni koronavirus nas podsjeća da je život na Zemlji kao krhkom planetu na kojemu je ljude povezivala težnja za preživljavanjem, druženjem i ugodom bio globalan od prapočetka. Otada su, kako navodi Perkov (2019), ljudi ustanovili međudržavne granice koje su ih, do pojave suvremene globalizacije, ponekad i vrlo rigorozno razdvajale.

Ono što je za slom komunističkih sustava značio 1989. simboličan čin rušenja Berlinskog zida, to je za potenciranje globalizacije bio brz razvoj telekomunikacija i interneta. Poslije 1990. svijet se značajno i duboko promijenio. Zajednički nazivnik svim tim promjenama je – globalizacija! Tradicionalni temelji uspjeha su minuli. U povijesti ljudske vrste glavni izvori uspjeha bili su prirodni resursi: zemlja, zlato i nafta. Sada je to – znanje!

Kralj ekonomije znanja Bill Gates nema ni zemlje, ni zlata, ni nafte, niti organizira industrijske procese (Perkov, 2019). Globalizacija je izvor nevjerojatne moći ali i razlogom za posvemašnju uznemirenost. Briše granice i afirmira svjetsko društvo bez svjetske države. Ova pandemija koja na kušnju stavlja društva i čovječanstvo, upravo je zahvaljujući globalizaciji prerasla u planetarnu pošast.

Digitalna ekonomija postavlja nova pitanja, daje nove odgovore i razvija nova pravila poslovne uspješnosti. Današnji digitalni svijet značajno oblikuje umjetna inteligencija, a još će više sutra. Algoritmi zasnovani na umjetnoj inteligenciji povezanoj s velikom količinom podataka (Big Data) koriste se u komunikaciji s korisnicima na platformama poput Netflixa ili YouTubea. Na to se nadovezuju tehnologije poput virtualne stvarnosti (virtual reality-VR), proširene stvarnosti (augmented reality-AR), interneta stvari (Internet of Things-IoT) ili prediktivne analitike kojom se konstantno optimizira iskustvo i životni ciklus potrošača.

Očekuje se da će do 2022. više od 55 posto populacije u SAD-u kao standard koristiti glasovno pretraživanje i glasovno postavljanje pitanja (umjesto tipkanja). Nova ekonomija mijenja način na koji shvaćamo tradicionalne poslovne modele. Svijest o svim ograničenjima Zemlje na kojoj živimo, povećana populacija, ograničeni prirodni resursi i neujednačeni razvoj pojedinih zemalja, razlozi su zašto je načelo održivog razvoja zadnjih desetljeća ušlo u sva područja ljudskog života.

Kao rezultat tehnoloških dostignuća te deregulacije tržišta, ekonomska globalizacija je proces integracije svijeta putem razmjene ljudi, kapitala, informacija, robe i usluga bez ikakvih lokalnih, regionalnih i nacionalnih obilježja, uz paralelno širenje i rast multinacionalnih kompanija.

Omogućava da posegnemo u svijet kao nikada prije, jednako kao što i svijetu omogućava da dosegne svakog od nas (Friedman, 2000)! Fenomen dostupnosti dodatno je multipliciran strmoglavim smanjenjem troškova komuniciranja i informiranja, otvaranjem državnih granica, te općom liberalizacijom kretanja ljudi, informacija, kapitala i robe. Globalizacija je prisutna posvuda, od istraživanja i razvoja, sporta, medija, proizvodnje, trgovine i financija pa do komunikacija i informacijskih tehnologija.

KRIZA GLOBALIZACIJE? Trenutačno se zbog pandemije svijet nalazi u globalnoj krizi koju ipak ne bi trebalo pogrešno povezivati s krizom globalizacije. Mnogi antiglobalisti (posebice lijevi) smatraju da je globalizacija trebala umrijeti već odavno, desetljećima prije koronavirusa i zasad posljednjeg zatvaranja granica.

Svjedočili smo snažnim antiglobalističkim prosvjedima 1994. u Madridu, kada su Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka (SB) proslavljale pedesetu godišnjicu osnivanja; uslijedio je Seattle (1999.) u vrijeme održavanja godišnje skupštine Svjetske trgovinske organizacije (WTO); Pragu (2000.) na skupu Svjetske banke i MMF-a; Genova (2001.) na skupu WTO-a; u švicarskom Davosu na Svjetskom ekonomskom forumu (WEF) gotovo svake godine.

Prosvjedi protiv globalizacije pratili su međunarodne trgovinske i financijske institucije sve do 11. rujna 2001. i rušenja njujorških “blizanaca” Svjetske trgovinske organizacije. Prije današnje pandemije to je bila dotad jedina stvarna prijetnja globalizaciji i njenoj liberalnoj varijanti s kraja 20. stoljeća. Nacionalne države su u strahu od terorizma tada uistinu seriozno razmišljale o zatvaranju granica.

Kako je taj čin bio neoprostivo nehumana aktivnost terorista, svijet je ostao čvrsto povezan. Čak su se i tvrde pobunjeničke frakcije civilnog društva toliko užasnule time što se dogodilo na Manhattanu da su se povukle u pozadinu sve do 2010. kada su demonstracijama i sukobima s policijom podržale prezaduženu Grčku. Tada su se probudile putem Anonymousa i pokreta Occupy 2011., te nastavile žestoko i incidentno sve do “žutih prsluka” u Macronovoj Francuskoj.

Danas su antiglobalisti podijeljeni u dvije, uzajamno nepovezane frakcije. Prvi su tvrdi, s političkim strukturama čvrsto umreženi desni protekcionisti koji su, između ostaloga, doveli (uz Trumpovu podršku) do Brexita. Drugi su anarhoidni ljevičari koji načelno nisu protiv globalizacije, već za ravnomjerniju raspodjelu svjetskog bogatstva.

Iako je apokaliptičan strah od koronavirusa zatvorio granice država i EU-a, zatvorio SAD prema svima (osim Britancima) i uništio tržište vrijednosnica (burze), neće ubiti globalizaciju. Kako navodi glavni komentator Financial Timesa, Armstrong (2020), ovo jest globalna kriza, ali ne i kriza globalizacije. Pandemija nas može privremeno fizički udaljiti i izolirati, ali istodobno može i međusobno zbližiti, povezati, te učiniti mudrijima i opreznijima.

U tom smislu podsjetimo na činjenicu da – zbog preskupog i presporog procesa – lijek protiv virusa ne može razvijati svaka država pojedinačno. Tko prvi otkrije cjepivo podijelit će ga s drugima (a u budućnosti i zaraditi). Kina je prva izolirala genom virusa i odmah ga je podijelila s globalnom znanstvenom zajednicom. Laboratoriji farmaceutske industrije na svim kontinentima rade punom parom na pronalaženju cjepiva koje će spriječiti novi napad smrtonosnog virusa (ali nažalost tek za 12 do 18 mjeseci!).

MULTINACIONALNE ORGANIZACIJE Na način života u globaliziranom svijetu znatno utječu i ogromne multinacionalne kompanije koje su izravan produkt ekonomske globalizacije. Premda imaju registrirano sjedište u nekoj od država, ove kompanije nemaju svoj “dom” već im je cijeli svijet jedno, “domaće” tržište a njihovi dioničari, radnici i kupci disperzirani su diljem planeta. Stoga svoje proizvodne pogone podižu tamo gdje imaju najveći broj svojih kupaca ili tamo gdje će uz razumnu cijenu satnice bez teškoća moći zaposliti vješte, motivirane, brze i disciplinirane radnike.

Uz koordinaciju iz svoje središnjice u Münchenu, industrijski konglomerat Siemens danas ima oko 383 tisuće zaposlenih u osam divizija i dvije strateške poslovne jedinice u Njemačkoj, SAD-u, Kini, Indiji, Brazilu i u još 200 drugih država. Sektor istraživanja i razvoja činio je više od 12 posto ukupnog broja zaposlenih.

Više od 1,5 milijun zaposlenih u McDonald’su (najviše njih u vlasnički nepovezanim franšiznim podružnicama), dnevno prehrani 69 milijuna “globalnih potrošača” u svjetskim urbanim aglomeracijama.

Nešto više od 627 tisuća zaposlenika sklapa automobile u Volkswagenovim tvornicama diljem globusa. U tajvansko-kinesko-američkoj kompaniji Foxconn, oko 1,2 milijuna radnika (razasutih po pogonima u Kini, na Tajvanu, Južnoj Koreji, Japanu, SAD, Mađarskoj, Turskoj i Slovačkoj) proizvode ili montiraju visokosofisticirane uređaje za multinacionalne konglomerate Apple, Intel, Samsung, Amazon i Google.

Spomenimo i ogromne divove kao što su američki Walmart, paneuropski Airbus, švicarski Nestlé, švedski IKEA, Volvo i H&M, španjolski Inditex (Zara i dr.), švedsko-švicarski ABB, britansko-nizozemski Unilever, japanska Toyota ili kineski Alibaba.

Multinacionalne organizacije su toliko poznate da ih prepoznajemo već prema kraticama: IBM, GE, HP, ABB, GMC, P&G i dr. Oslobođene su ograničenja lokacije i nacije te su jače od suvereniteta i gospodarstava pojedinih država. Među 100 najvećih globalnih gospodarskih sila u 2018. prema prihodima Statistic Timesa (2018) čak je 41 multinacionalna kompanija a samo 59 suverenih država.

Kada bi vodeći svjetski maloprodavač Walmart s prihodima od 500,3 milijardi dolara bio država, bio bi na 25. mjestu (odmah iza BDP-a Poljske a prije Belgije). Prema Knoemi (2018), devet je puta veći od hrvatskog bruto državnog proizvoda (na 79. mjestu).

Ako za definiciju multinacionalne trgovinske kompanije uzmemo onu Vernonovu iz 1972. po kojoj su to organizacije koje posluje na najmanje šest inozemnih tržišta, imaju prihode od prodaje iznad 100 milijuna dolara godišnje a inozemne im podružnice ostvaruju najmanje 20 posto udjela u ukupnoj prodaji, imovini i radnoj snazi, onda nijedno od domaćih poduzeća ne zaslužuje taj atribut.

Činjenica jest da po prihodima imamo nekoliko većih i dominantno internacionalnih kao što su INA, Konzum, HEP, Orbico, Atlantic Grupa, Ericsson Nikola Tesla, Podravka ili Kraš, ali to nisu multinacionalne kompanije ni po ukupnim prihodima ni po dobiti kao ni po globalnom značaju.

U uvjetima takvog okruženja naša se lijepa i nevelika zemlja može podičiti jednom tvrtkom koja možda kao jedina hrvatska zaslužuje atribut “globalne poslovne organizacije”. To je vodnjanski softverski div Infobip koji s više od 30 ureda na šest kontinenata vodi operacije u 190 država, surađuje s globalnim bankama, internetskim poslužiteljima te s više od 800 telekom operatera diljem svijeta (Infobip, 2019).

S više od 1700 zaposlenih najveća su domaća ali ujedno značajna i utjecajna međunarodna IT i telekomunikacijska kompanija. Njihova rješenja dosežu milijarde korisnika diljem svijeta – ako ste dobili SMS od svoje banke, osiguravajućeg društva, trgovačkog lanca ili taksi službe, velika je vjerojatnost da vam se ta poruka pojavila na mobitelu zahvaljujući Infobipu.

Ovaj najveći hrvatski startup ozbiljno razmišlja i o izlasku na njujoršku burzu. S obzirom na prihode od 435 milijuna eura (u 2018.), dominantnu tržišnu poziciju, usku specijalizaciju unutar IT-a, postojan rast i ugledne klijente, Infobipov izlazak na burzu mogao bi polučiti ozbiljan uspjeh (Telegram, 2019.).

NOVI TRENDOVI U TRGOVINI Tisuće većih i manjih poduzeća na svim stranama svijeta međusobno su povezana u veoma djelotvorne proizvodno-opskrbne lance koji, kada integriraju svoje unutarnje vrijednosne lance, kupcima isporučuju tražene proizvode i usluge.

Ako se neki od spomenutih lanaca prekine, potrebe kupaca ostaju nezadovoljene. Pandemija Covida-19 prekinula je veliki broj takvih međunarodno povezanih lanaca nabave, pa svijet ulazi u krizu dok se ne nađe zamjena za prekinute karike ili se ne riješi uzrok problema.

Primjerice, trgovački lanci robom široke potrošnje (koji su inače visoko fokusirani na kupce) u krizi osjećaju znatne promjene ponašanja kupaca i potražnje, što posljedično uvelike utječe na opskrbne lance.

Dugotrajna dobra i proizvodi koji nisu svakodnevno potrebni su u padu, dok lijekovi, prehrambeni artikli te sredstva za njegu i kućanstvo strelovito rastu, posebice na internetu.

Primjerice, u veljači i ožujku je u Ujedinjenom Kraljevstvu prodaja dezinficijensa porasla za 255%, a u Hrvatskoj soli za 290% (McLoughlin, 2020). U razdoblju koronavirusa svjedočimo novim trendovima u trgovini kao što su: • Porast internetske trgovine, • Beskontaktna plaćanja, • Beskontaktna dostava na kućni prag (vozila, dronovi), • Ograničavanje prodaje (npr. toalet papir, dezinficijensi, vlažne maramice), • Prodaja putem automata, • Problemi s nabavkom sirovina (npr. iz Kine), • Online tržnice (povezivanje OPG-a), • Zatvaranje cesta, granica, tvornica i logističkih kompanija, • Zatvaranje većine prodavaonica (koje nisu bitne za život), • Promjena radnog vremena (skraćenje), • Povećanje zapošljavanja & otkazi.

Prodaja putem interneta u Hrvatskoj je u ožujku 2020. narasla čak za 17 posto (u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine). Lanci opskrbe bore se s nadopunjavanjem polica u prodavaonicama i produljivanjem roka trajanja proizvoda koji u pandemiji bilježe enormni porast potražnje. Proizvođači se suočavaju s nabavkom određenih sirovina dobavljači kojih su pogođeni koronavirusom.

Kineski online maloprodavač Alibaba izvijestio je kako je virus značajno utjecao na njihovo poslovanje zbog zatvaranja tvornica i ureda kineskih trgovaca i logističkih kompanija. Poduzeća moraju uzeti u obzir u kojoj zemlji se nalaze njihovi dobavljači, te koliki je utjecaj koronavirusa na tim lokacijama. Morat će procijeniti mogu li smanjiti rizik nabavkom gotovih proizvoda i sirovina iz alternativnih izvora. Važno je i razmotriti treba li ograničiti operativni kapacitet u tim zemljama i potencijalno ograničiti fizička kretanja od skladišta do potrošača.

U slučaju još crnjeg scenarija, moguće je očekivati smanjenje kompleksnosti u lancu opskrbe. Vjerojatno je da će neke industrije, logističari i trgovci zatražiti više radne snage kako bi odgovorili promjenama u potražnji, dok će drugi početi otpuštati radnike. Sve navedeno će, prema McLoughlin (2020), znatno utjecati na globalne lance opskrbe i ponudu asortimana dostupnog na policama.

OPASNOST STVARA PRILIKU Kineska riječ “kriza” sastoji se od dva ideograma. Jedan do drugog oni znače krizu, a stoje li svaki za sebe, prvi znači “opasnost” a drugi “priliku”. Ova globalna kriza iznimno je opasna jer zahvaća ponudbenu i potražnu stranu ekonomije. No, može se kazati da je ipak privremena, ne tendira dokinuti sustav koji je u redovnim uvjetima učinkovito funkcionirao te ujedno predstavlja priliku za poboljšanja.

Gusta premreženost i međusobna ovisnost učinile su svijet po mnogočemu prosperitetnijim no ikad u povijesti i stoga otpornijim na ekonomijom motivirane sukobe. No, očito čine ga i osjetljivijim što pokazuje i smrtonosni virus koji je na svoj world tour krenuo najprije korporativnim kanalima.

Zemljopisna empatija kojoj u slučaju zaraze ili potresa svjedočimo između vrlo udaljenih država i zajednica, također je kao novi fenomen sastavni dio globalizacije. S ovim navodima se možda i teže suglasiti ako govorimo o EU-u u aktualnoj krizi bez presedana. Granice među zemljama članicama su zatvorene, solidarnosti je malo ili je uopće nema a bilo kakav sustavni odgovor na zajedničku prijetnju i ugrozu zasad je izostao! Ipak, svojevrsno suosjećanje i razumijevanje među zemljama onda kada je najteže ušlo je u sve dimenzije suvremenog života pa se, logično, globalizacija ne može ukinuti dekretom.

Nacionalne su države opstale a međunarodne granice su mekše nego ikad (osim npr. Sjeverne Koreje, Butana i Saudijske Arabije). Više je Hrvata u SAD-u nego u Zagrebu, stotine tisuća Poljaka i Estonaca emigrirali su u Veliku Britaniju, tisuće njemačkih i britanskih umirovljenika uživaju na sunčanom jugu Španjolske i Francuske, Nijemci, Francuzi i Talijani rade u bankama u londonskom Cityju, New Yorku i Frankfurtu. U stvarnosti, tamo gdje funkcioniraju slobodno tržište i komunikacije (a to je svugdje osim u Africi i na Srednjem istoku), svijet je razgraničen samo administrativno. Uz američku pomoć Velika Britanija je ekonomsko-politički izašla iz EU-a, ali njene veze s kontinentalnom Europom neće prestati, jednako kao što je zadržala povlaštene veze sa SAD-om i 54 zemlje Commonwealtha tj. kolonijama bivšeg imperija koje simbolično priznaju kraljicu kao suverena.

To vrijedi i za postkolonijalne države Francusku, Nizozemsku, Španjolsku i Portugal. Sve su one putem izmiješanog stanovništva povezane s bivšim kolonijama i njima je, stoga, globalizacija odavno postala realnost.

U ovo doba u mnogim zemljama, pa i u našoj, čujemo stavove o deglobalizaciji, težnji za samoodrživosti nacionalne ekonomije, potrebi za optimalnim korištenjem komparativnih prednosti i potencijala svake države, te osnaženju sektorskih politika (npr. poljoprivreda i građevinarstvo).

Naša zemlja uvozi hrane u vrijednosti od čak 3,5 milijarde eura. U usporedbi s nama, Slovenci i Austrijanci izvoze tri puta više po stanovniku (što im svakako nije uspjelo “preko noći” već osmišljenom strategijom). Stoga će i Hrvatska morati stvarati novu vrijednost vlastitim resursima a međunarodne institucije će više igrati ulogu koordinatora između nacionalnih država.

Nedvojbeno je da ova kriza ima potencijal značajno i na dulji rok narušiti svjetski ekonomski i ljudski sklad, ali ona nije posljedica načina funkcioniranja globalne ekonomije, niti tijeka kretanja ljudi, dobara i novca diljem planeta. Ova Armstrongova (2020) distinkcija je važna jer bi političari i poslovni vođe mogli iz ove krize izvući krive pouke a svijet bi ostao slabije pripremljen za eventualnu novu. Zato je ovo globalna kriza uslijed pandemije ali ne i kriza globalizacije.

LITERATURA

1. Armstrong, R. (2020). Corona virus is a global crisis, not a crisis of globalization. New York: Financial Times (objav. 11.3.2020.). Dostupno na: https://www.ft.com/content/5e933fce-62bb-11ea-b3f3-fe4680ea68b5 (pristup: 23.3.2020.)


2. Bosch (2016). Smart solutions konferencija. Zagreb.


3. Friedman, T.L. (2000). The Lexus and the Olive Tree. New York: HarperCollins.


4. Infobip (2019.). Dostupno na: https://www.infobip.com/en/about/offices/croatia-zagreb (pristup: 31.1.2019.).


5. Kets de Vries, M. (2009). Tajna vodstva: ponašanje vođa u poduzetništvu. Zagreb: Profil.


6. Knoema (2018). Obrada autora prema: https://knoema.com/nwnfkne/world-gdp-ranking-2017-gdp-by-country-data-and-charts (pristup: 25.11.2018.)


7. McLoughlin, K. (2020). Utjecaj koronavirusa na ponudu i potražnju. Ja trgovac, br. 91 (ožujak),str. 82-84.


8. Mršić, M. (2018). Biz direkt poslovni časopis. Osijek (listopad), br.74, god. 12, str. 14-16


9. Perkov, D. (2019). Upravljanje promjenama u poslovnim organizacijama digitalnog doba. Zagreb: Narodne novine.


10. Statistic Times (2018). Obrada autora prema: http://statisticstimes.com/economy/countries-by-projected-gdp.php; http://fortune.com/global500/list/ (pristup: 29.11.2018.)


11. Vresnik, V. (2020). Globalizacija u hibernaciji. Zagreb: Jutarnji list, 14.3.2020., str. 51.


12. Telegram (2019). Dostupno na: https://www.telegram.hr/biznis-tech/kakav-uspjeh-vodnjanski-infobip-pise-bloomberg-ozbiljno-razmatra-izlazak-na-njujorsku-burzu/ (pristup: 13.4.2020.)